ROSAY, Françoise

ROSAY, Françoise (pr. ime F. Bandy de Nalèche de Sylviac), franc. glumica (Pariz, 19. VI 1891 — Pariz, 28. III 1974). Iz plemićke obitelji (majka glumica), studirala glumu i pjevanje na pariškom konzervatoriju 1914-17; do 1919. pjeva u pariškoj operi. Glum. karijeru otpočinje već 1908. u kazalištu, a na filmu debitira 1913. Udavši se za → J. Feydera, 1917. privremeno napušta glumu. Filmu se vraća 1923 (Crainquebille J. Feydera), a 1929. sa suprugom odlazi u SAD (gdje uglavnom igra u franc. verzijama am. filmova). Šarmantna, uspravna zapovjedničkog držanja i reskog alta, najčešće tumači autoritativne žene latentne zloće (u starijoj dobi i grubosti, čak primitivizma) i perverzije, koje prikriveno, »iz drugog plana« upravljaju situacijom. Najbolje uloge ostvaruje 30-ih godina u djelima vodećih redatelja: J. Feydera (Velika igra, 1934; Pansion Mimoza, 1935 /po kritičarima njena najbolja — cinične i perverzne vlasnice pansiona koju mijenja ljubav prema posvojenom sinu/; Herojski kermes, 1936), M. Carnéa (Jenny, 1936, i Smiješna drama, 1937) i J. Duviviera (Pozivnica za ples, 1937). Za II svj. rata sa suprugom djeluje u Švicarskoj, potom u Vel. Britaniji. Zahvaljujući poznavanju engl. i njem., donekle i tal. jezika, stvara i međunar. karijeru karakterne film. i kaz. glumice; iz tog razdoblja najsugestivniji je lik staložene rus. plemkinje koju naglo obuzima strast kockanja u Kockaru (1958) C. Autant-Laraa. Nastupila je u više od 100 filmova franc., belg., švic., tal., njem., brit. i am. proizvodnje. Jedna od rijetkih glumica starije generacije koje su tvrdile da gluma na filmu pruža veće ekspresivne mogućnosti od kazališne, objavila je autobiografske knjige s mnogo zapažanja o glum. »zanatu« Film — naše zvanje (Cinéma notre métier, 1956) i Jedan životni put (La traversée d'une vie, 1974). Nosilac je ordena Legije časti.

Ostale važnije uloge: Gribiche (J. Feyder, 1926); Dvoje stidljivih (R. Clair, 1928); Coralie i kompanija (A. Cavalcanti, 1933); Otok (H. Steinhoff, 1934); Moj sin, gospodin ministar (V. Harlan, 1937); Ljudi na putu (J. Feyder, 1938); Dvanaest žena (G. Lacombe, 1940); Jedna žena nestaje (J. Feyder, 1942); Johnny Frenchman (Ch. Frend, 1945); Kvartet (omnibus, epizoda H. Frencha, 1948); Pjesma mrtvim ljubavnicima (B. Dearden, 1948); Žene bez imena (G. von Radvanyi, 1949); Maria Chapdelaine (M. Allégret, 1949); Trinaesto pismo (O. Preminger, 1951); Crvena krčma (C. Autant-Lara, 1951); Na pločniku (L. Moguy, 1956); Interludij (D. Sirk, 1957); Sedmi grijeh (R. Neame, 1957); Pukovnik i ja (P. Glenville, 1958); Krik i bijes (M. Ritt, 1959); Podrum se buni (G. Grangier, 1961); Dalje od mostobrana! (R. Parrish, 1965); Dvadesetpeti sat (H. Verneuil, 1967); Pješak (M. Schell, 1974).